Majčin dan

Ulijećeš u kuću, nosiš joj cvijeće

I treseš joj rukama

«Hvala ti za sve»

a onda brzo juriš van.

Opraštajući majka je ostala stajati.

Zašto samo toliko  karanfila?

Bilo bolje da je imao malo vremena za mene

Jer cvijeće i onako vene.

Davno me nisi posjetio,

Govoriš samo telefonom

Ove sedmice nikako ne mogu

Ali sljedeće sigurno.

A ja sam uvijek imala

Za tebe puno vremena

A  sad sam stara i čekam ovdje

Na tebe i na tvoju lijepu riječ.                       Sigrum Graume